srijeda, kolovoz 10, 2011
Kada biste većinu muškaraca pitali "kako provode vrijeme" vrlo vjerojatno bi se dosjetili i rekli kako su (ako su mojih godina) oko 30. 000 sati proveli jedući, isto toliko vozeći se obavljajući pritom poslove, oko 2 000 sati četkajući zube, 870 000 sati razglabajući oko važnih i manje važnih stvari, popravljajući, odjevajući, razodjevajući, pišući, tipkajući.
Kad sve dobro zbrojim i oduzmem, nije nam svima baš ostalo mnogo, valja u to ugurati sve dobre i lijepe stvari života.
Treba pronaći smisao ...
četvrtak, srpanj 28, 2011
Često se kaže da su najslađi poljupci oni ukradeni. Meni su najslađi oni koji se rade od bjelanjaka, šećera i žlice vinskog octa. Zovu se Snježni poljupci, Orahovi poljupci ili Specijalni poljupci. Peku se na laganoj vatri,a u njih se, po volji, može staviti i krupno izrezani orah... :-)
Može biti strastven, sladak, tajan, može biti javan, ukraden, ali je uvijek važan. Tako jednostavan, a tako moćan. Poljupci se pamte cijeli život, ulaze u snove, a neki su ljepotom, dužinom ili bizarnošću ušli u povijest. O njima nećemo…
Njezine oči su široke koliko gledaju u tebe. Ti staviš ruke oko njezinog struka i približiš ju sebi. Ona ti dodiruje lice i ti sagneš glavu - na desno, naravno - i vaše usne se dodirnu. Nagla senzacija ti ostavlja malo vremena da se začudiš: - "Zašto ja to radim uopće?"
Naravno, najjednostavniji odgovor je da se ljudi ljube jer je taj osjećaj dobar. Ali ima ljudi kojima ovo objašnjenje nije zadovoljavajuće..
Zasad, ljubljenje znanstvenici nisu konkretno objasnili, ne znaju kako je nastalo, ali imaju nekoliko teorija. Veliko je pitanje je li ljubljenje učeno ili instinktivno? Neki kažu da su poljupci naučeno ponašanje, još od dana naših predaka, kada su majke žvakale hranu i stavljale je iz svojih usta u usta onima koji nemaju zube.
Ideju da je ljubljenje učeno, a ne instinktivno podržava činjenica da se svi ljudi ne vole pretjerano ljubiti. Određena plemena po cijelom svijetu jednostavno se ne ljube, kažu antropolozi. Dok s druge strane 90% ljudi se ljubi, a ostalih 10% ne znaju što propuštaju.
Neki misle da je ljubljenje itekako instinktivno ponašanje, i navodni način na koji se životinje ljube se uzima kao dokaz takvog ponašanja. Dok većina životinja trlja nos sa svojim partnerom kao gestu privlačnosti, drugi vole to raditi kao ljudi. Bonoposi, kao primjer, se nakon svađe ljube da bi utješili jedni druge, da bi razvili socijalnu povezanost, a ponekad to rade bez razloga - baš kao i mi.
Danas, opće prihvaćena teorija ljubljenja je da ljudi to rade zato jer nam ljubljenje pomaže odabrati partnera. Kada su nam lica blizu, naši feromoni "govore" - razmjenjujući biološke informacije o tome da li će ili neće dvoje ljudi imati snažno potomstvo. Žene, na primjer, podsvjesno preferiraju muški miris čiji su geni za određene imunološke sustave drugačiji od njezinih. Ova vrsta odgovara dobitku potomstva s jakim imunološkim sustavom, te boljim šansama za preživljavanje.
Još uvijek, većina ljudi je zadovoljna objašnjenjem da se ljudi ljube jer je taj osjećaj dobar. Naše usne i jezici sadržavaju završetke živaca koji pomažu pojačati sve te vrtoglave senzacije zaljubljenosti kada priljubimo naša usta na nečija druga. Iskustvo takvih osjećaja obično nas ne potiče na jače razmišljanje o tome zašto se ljubimo - nego nam pokazuje načine na koje možemo to raditi što češće.
petak, kolovoz 14, 2009
subota, siječanj 24, 2009
Uvijek sam u žurbi.Toliko toga za obaviti i nikad dovoljno za sve, i vječito žongliram s nekoliko projekata, poslova i uloga.Zapravo, uvijek sam vapila za vremenom. Nikad nisam imala vremena da osjetim kako ruže mirišu. Ali znam kako mirišu...
Vrijeme.Kakva dragocjenost. Najveći zalog u našim odnosima. Kažu da vrijeme posvećeno drugima se često zbraja, i konačni se zbroj uzima kao pokazatelj koliko im vrijednosti pridajemo.
Ostavi mjesta u svom danu za ples anđela. Zapravo želim organizirati život da imam vremena. Gledam u svoje pretrpano popodne. Moji su dani zapravo isti kao i dani neke druge žene. Isto tako kao i dani ono dvoje zaljubljenih. U mom je danu isto toliko sati kao i u danu poslovnog čovjeka što prelazi ulicu.Kao i drugi, i ja imam 24 sata svakoga dana i 60 minuta svakoga sata.
utorak, siječanj 20, 2009
Dlake mi poskoče kad čujem kakve sve ljudi imaju kućne ljubimce. Ljetos upoznah kampere koji imaju malecnog majmuna, zmijicu i dva sina. Fhhhujj zmije.Hladno, ljigavo...
Unutrašnjost kampice bila je poput scenografije za Alicu u zemlji čudesa.O n ima četrdeset sedam godina, ženu, sinove, posao u velikoj firmi..cijela dakle katastrofa. Čini mi se da nekako, uvijek ide ispred vremena. Sociološki ekspert, borba za prava, nutricionizam, solarij, aromaterapija, psiho-analiza, nudizam, kristali, vitamini, GMO. I potpuna oprema- sokovnici, bicikli, kus-kus, ulja, svjetlo za bolji rast...
Sve je sranje - kaže on. Sve same laži - lažu ti vlastiti osjeti, predsjednik države, što više tražiš manje nađeš, što se više trudiš postaje još gore. Neznanje je jedino blaženstvo.Samo BUDI. Nemoj ni misliti, ni činiti, jednostavno-BUDI. Bokca ti, pomislih, dolazi nam smak svijeta!
Dan poslije skočio je u more jer je mislio da se utapa dijete.
Na svim obalama mora mogu se naći naplavljeni komadići razuma. A skepsa i realizam nisu isto što i cinizam i pesimizam.
ponedjeljak, prosinac 29, 2008
Neke ljude nikad nismo sreli. Ipak, zauzimaju strahovito važno, fiksno mjesto u našim životima. Makar to ne znamo, svi imamo neko važno, fiksno mjesto u životu drugih ljudi. Trgovci iza ugla, susjedi…blogeri i blogerice. To su oni dobri ljudi koji su tu, na koje se uvijek možemo osloniti na način sitan, ali ne i nevažan. Ljudi koji nas uče,tješe nas i hrabre, pomažu da uspravnije hodamo kroz svakodnevnost našeg života. A mi im to nikada ne kažemo. Ne znam zašto, ali ne kažemo im. I mi smo u sličnoj ulozi. Nemojte misliti da ste beznačajni. Možda nikada nećete doživjeti dokaz svoje važnosti, ali znajte da imate mnogo više nego što mislite. Jednom je Bog nekom dobrom čovjeku obećao ispunjenje jedne želje.Čovjek zaželi da ide svijetom i čini dobro, a da toga nije svjestan. I Bog ispuni želju… te zaključi da je zamisao toliko dobra da bi je mogao podariti svim ljudima na Zemlji. I tako to ostade do danas… 
A oni koji koriste „prljave“ igre…ma,dragi moji..svatko ima SAVJEST..ma kako mizerna bila…" A onda,ima ona jebeno istinita, svakom je najveća kazna život kojim živi.“ Samo neki nikako da shvate što je pjesnik htio reći…A vama, dragi moji, sretna nova 2009!
P.S. Svu sreću svijeta želim Njemu!
srijeda, prosinac 24, 2008
utorak, prosinac 16, 2008
Uzmite bilo koji osjećaj-ljubav ili tugu. Ako se suzdržavaš, ako si ne dopustiš da ih iskusiš uzduž i poprijeko-nikada nećeš doći do stadija u kojem si odmaknut, zato što ćeš svu energiju trošiti na strah koji te obuzima. Bojiš se boli, bojiš se tuge.Ali, ako se baciš u svoje osjećaje, ako si dopustiš uroniti u njih, čak i preko glave, onda ih doživljavaš.Onda znaš što je ljubav.Što je tuga.
I sam sebi kažeš:" U redu, iskusio sam taj osjećaj.Prepoznajem ga. SADA se moram na trenutak odmaknuti od njega."
utorak, listopad 14, 2008
Gledam djecu kako se igraju skrivača…
To mi je nekad bila omiljena igra.Uvijek bi se našao netko tko se skrivao tako dobro da ga nitko nije mogao naći.Nakon nekog vremena odustali bismo i otišli.A mi bjesni- jer se ne igra kako treba.Skrivaš se da bi te netko pronašao, a on je tvrdio da nema smisla skrivati se ako ćeš pustiti da te otkriju. Skrivanje i vikanje.Međutim, sljedeći put on bi se isto tako predobro sakrio.Vjerojatno i danas negdje čuči dobro skriven. Jedna poznanica je otkrila prošle godine da ima rak.Neizlječivi. Znala je mnogo toga o umiranju, i nije htjela da njezina obitelj i prijatelji pate zajedno s njom. Stoga je čuvala svoju tajnu. Kad je više nije bilo svi su govorili kako je bila hrabra kad je odlučila patiti bez riječi.Ali u intimnijem društvu, i obitelj i prijatelji rekli su da se zapravo ljute na nju zato što im je pokazala da joj nisu potrebni.Predobro se skrivala. Da je popustila i dopustila da je otkriju, ostala bi u igri. U igri skrivača, na način odraslih.Kad se želiš sakriti.Kad voliš znati da te netko traži.A nisi siguran želiš li da te nađu ili ne.Ja, osobno, volim igru Ribice u kutiji .Jedan se sakrije, drugi ga traže.Kad ga nađe sakrije se uz njega.Skrivaju se zajedno, stiješnjeni jedan uz druge.I vrlo često ih odaje smijeh koji se ne može izdržati.
„Tko se nije skrio, magarac je bio…“ „Pik, spas…“ Počinje nova runda.To i ja kažem. Svima onima koji su se sakrili predobro.
ponedjeljak, kolovoz 18, 2008
Ima jedna
osoba. Ona me ne poznaje, ali marljivo ide po svijetu i uveseljava sve oko sebe. Dok ja snatrim o tome kako bi bilo da imam više moći i sredstava za ostvarenje svojih želja, ona ima onoliko moći i sredstava koliko ima, i koristi ih da bi učinila više. Dobrota nije nešto za čim čezneš, dobrota je nešto što ti činiš,t i stvaraš, nešto što jesi i što ćeš darovati drugima. Dobrota je dar...
Hvala ti na tom daru...
P.S. Za tvoj dan! Izniman i neponovljiv. A u braku ti svi zajedno želimo puuuuno sreće, ljubavi i djece!
četvrtak, kolovoz 7, 2008
I dolaze i odlaze ljudi u životu...I prolaze i dolaze novi dani, a ipak sve čudno je...Samo da znaš...
petak, srpanj 25, 2008
U životu stotinu godina i nije tako puno. Ono što je sigurno, nikog od nas neće biti na planetu. Pa, neke stvari neće biti važne…ili ih se nitko neće sjećati.To je moj izbor kumuliranja energije. Što ako moram probdjeti svaku noć? Što ako je nešto nemoguće-nerješivo?
Tada to stavljam u stogodišnju perspektivu. Eto, baš sam se jutros našla na duševnom raskrižju. Ono što me tješi ovog dana je situacija da se nitko za sto godina ovoga neće sjećati, nikoga neće biti briga.
Uostalom, korijen mog nemira je nevoljkost da prihvatim činjenicu kako se život razlikuje od mojih očekivanja. Na kraju krajeva, u nekom razdoblju života, većina ljudi mora izaći na kraj s nečim bolnim ili nepravednim.Kao da je u svakome skala koja omogućuje naći ravnotežu…
Ne znam što to pomaže kad se penješ uz stube.
Iako ponekad boli, penjanje je neminovno…
subota, srpanj 5, 2008
Promatrala sam kako laž zauzima mjesto istine i tako zamaskirana izaziva odbrojavanje nekih koji odbacuju ono pravo u ime lažnog. Iako neki kažu kako se udaljenost smatra dobrom za prosuđivanje, ja se osjećam i dalje zbunjenom.
U nekom drugom trenutku događaji se tako namjeste da malo nedostaje pa da mi sve postane jasno. Već idućeg dana ta pretpostavka propadne jer sam previdjela činjenicu ili misao o stanju stvari u ono vrijeme.I previše se u mislima bavim time, a morala bih misliti na sasvim druge stvari. No, i ta su mevrata opet činila nervoznom svojom nepropusnošću. Prije nisam znala što se krije iza njih, sada znam. Noćas sam te sanjala i taj mi je san poremetio dan. Želim ga se osloboditi kako bih mogla razmišljati u mirnom stanju duha. Uvijek sam osjećala da je moj duh dio beskrajnih potraga i trajanja, u kojem bi vrijeme trebalo biti veliki spokoj, a kretanje iluzija kojoj sam smo prisiljeni vjerovati.
Osjećaj je isti ostao, možda ćemo jednom biti zajedno, jednom u jednom vremenu kada cvijet zaklopi latice, i ti pomisliš kako smo jedno drugom značili više no što smo bili spremni priznati.
četvrtak, srpanj 3, 2008
"...Od vječnosti svoje nebo nešto će i Zemlji dati.. Dokad će nas vino mamit i blistavo zlato sjati? Mnogo je godina sto,malo je godina sto. Živjet samo pa umrijet- čovjekov cilj je to..."
nedjelja, travanj 20, 2008
nedjelja, ožujak 9, 2008
subota, veljača 2, 2008
utorak, listopad 23, 2007
Nadam se da vas nisam razočarala. Rijetko sam ovdje ali me ima. Što je možda i najvažnije. Čitamo se s prvim pahuljama snijega.
Jesen je uvijek brzopotezna i jureća. Ponekad samo ulovim susjeda kako pomno grablja lišće, listić po listić. Ja, onako ponosno gazim po svjetložutom šuškavom tepihu šuštavog lišća.
Pitam se, ima li mu smisla objašnjavati da je na kraju priče nevažno tko je lopatao i grabljao, a tko nije?!
Naravno da nema. Zato sam i odustala.
A vi? Carpe diem!
četvrtak, listopad 11, 2007
" Nismo mi to
Što naša tijela hoće,
I što se sada
U jednom grču lome,
Mi ljubavi smo
Samo dvije samoće
U životu ovom predivnome..."
E.K.
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Trenutno, ovih dana čuvam mir i iz situacije izvlačim ono najbolje. I dok je ova strategija ocrtana, nadam se da će poslužiti...
Mogla bih se razbijesniti i uzvratiti borbu, ili mirno se predati i iz situacije izvući ono nabolje, ali kao što reče filozof Gurdjieff - ljudi koji nas najviše iritiraju i čija blizina za nas predstavlja najveći izazov postaju naši najbolji duhovni učitelji.
I zato, kad se sljedeći put nađem u nezgodnoj situaciji ( a to će se vjerojatno kad - tad dogoditi) tada ću birati kako postupiti.
Ostati smirena, jer svi tada imaju koristi - tada mogu biti uvjerena da dajem svoj doprinos stvaranju mira za sebe i druge. Koji ga, očito, nemaju!
Ako uspijem, odabrala sam ne mariti za male stvari!